Sadnja vinograda uključuje niz agrotehničkih mjera, a prvi korak u tome je planiranje i izbor terena za budući vinograd. Zatim slijedi uzimanje uzoraka tla za kemijsku analizu (i slanje u neki od ovlaštenih laboratorija), te nakon dobivene preporuke rezultata kemijske analize tla, radimo izbor podloge i plemke, meliorativnu gnojidbu, rigolanje, dopunsku obradu koja uključuje tanjuranje i finu pripremu tla frezanjem.
Sama sadnja obavlja se strojno pomoću traktora sa sadilicom za vinovu lozu te traktorom i vodenim injektorima. Sadnja se obavlja sa deklariranim sadnim cijepovima uz pripremu cijepova za sadnju, gdje se prikraćuje korijenje cijepova na dužinu od 5 do 8 cm.
Određivanje smjera sadnje ovisi o veličini i obliku parcele, ukoliko se može, bolje je izbjegavati sadnju i postavljene redove u smjeru puhanja vjetra (bure). Označavanje mjesta sadnje (špaga ili PVC žica sa označenim razmacima) ukoliko se provodi sadnja sa vodnim injektorima, a iskolčavanje redova uključuje strojnu sadnju pomoću lasera.
Nakon sadnje vinograda, zbijeno tlo treba plitko razrahliti, i inače u mladom vinogradu treba održavati tlo rahlim bez pokorice i korova uz provedbu redovite zaštite sa sredstvima za zaštitu bilja (SZB). Zaštitu mladog vinograda provoditi toliko puta u tijeku vegetacije sve dok postoje povoljni uvjeti za razvoj i napada peronospore. Naročito je važno suzbijati zakašnjelu peronosporu (rujan) jer su lišće i mladice bliže tlu i stoga potencijalno podložniji pojavi peronospore. Ukoliko je jak napad zakašnjelom peronosporom (rani prestanak sa zaštitom mladog vinograda) povlači rizik od sušenja cijepova, što se obično kasno primijeti tek slijedećeg proljeća.
U principu postavljanje armature ide u drugoj godini vegetacije, ali može biti i u prvoj godini podizanja vinograda uz postavljanje; stupova, kolčića, glavnih kolaca i glavne žice.
Porastom vegetacije, mladice se rahlo privežu uz kolčić, i to dvije do tri mladice koje rastu uspravno, jer što je više nadzemnog dijela (lista i mladice), veća je asimilacijska površina te će uslijediti i bolji razvoj podzemnog dijela rizosfere. U kolovozu se provede odgrtanje mladih kultivara u cilju uklanjanja brandusa, koji se obično razviju na gornjim koljencima – nodijima podloge, a ponekad i iz same plemke može se razviti korijenje ukoliko je cijep bio dublje posađen. U jesen po opadanju lišća odgrnu se mladi trsevi, uklone se brandusi (ukoliko se nije provelo uklanjanje u kolovozu) uz istovremenu mogućnost dodavanja organomineralnog gnojiva.
Nakon toga, sljedeće godine, provodimo rezidbu u zrelo, pritom ostavljajući reznik sa dva glavna pupa.
Zvonimir Vlatković, dipl. ing. agr.
Viši savjetnik u Područnoj službi za stručnu podršku Zadar
