Praćenjem agrometeoroloških podataka moguće je pravodobno reagirati na klimatske ekstreme i očuvati urod. Na temelju tih podataka može se optimalno upravljati sustavima navodnjavanja, orošavanja i zasjenjivanja, čime se ublažuju posljedice suše, visokih temperatura i jakog sunčevog zračenja. Time se osigurava povoljna mikroklima za rast i razvoj biljaka te stabilna kvaliteta i količina proizvodnje.
Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva na svojim agrometeorološkim stanicama već dugi niz godina prati podatke o temperaturi (zraka, lista i tla), količinama oborina, vlazi zraka i lista, te evapotranspiraciji. Od 2020. godine prate se podaci o vlazi tla, a od 2023. godine pratimo podatke i o količini globalnog zračenja.
Vlagu tla mjere Watermark senzori, jedni od najpoznatijih predstavnika gipsanih senzora koji mjere električnu vodljivost. Senzori nisu osjetljivi na pH, tip i temperaturu tla. Izmjerene veličine se preračunavaju u centibare (cb), odnosno u vrijednosti koje prikazuju potrebnu silu koju biljka treba ostvariti da bi uvukla vodu u svoj korijen. Vrijednosti se kreću 0 – 200 cb, što je vrijednost niža, to je tlo zasićenije vodom, odnosno što je vrijednost veća, to je deficit vode u tlu veći.
Proizvođač senzora navodi kako interpretirati izmjerene vrijednosti:
0 – 10 cb = Tlo dobro saturirano vodom
10 – 30 cb = Tlo sadrži adekvatnu količinu vode za normalan rast i razvoj biljke (osim kod pjeskovitih tala, kod kojih se na oko 30 cb počinje javljati deficit vode)
30 – 60 cb = Uobičajene vrijednosti kada je potrebno navodnjavati (osim kod teških tala)
60 – 100 cb = Uobičajene vrijednosti kada je potrebno navodnjavati teška tla
100 – 200 cb = Tlo postaje presuho za maksimalne prinose
Količinu ukupnog globalnog zračenja mjere Pyranometri. Koriste se za mjerenje ukupnog sunčevog zračenja koje dolazi s neba, uključujući direktno sunčevo svjetlo kao i difuzno zračenje iz atmosfere. Mjerenja se prikazuju u W/m² (vat po metru kvadratnom), što predstavlja količinu sunčeve energije koja dolazi do tla i biljaka.
Ova energija je ključna za fotosintezu – proces kojim biljke pretvaraju svjetlosnu energiju u kemijsku energiju potrebnu za rast i razvoj. Međutim, intenzivno zračenje također značajno povećava temperaturu biljaka i tla, što potiče biljke na pojačanu transpiraciju, tj. isparavanje vode kroz puči kako bi se biljke ohladile i održale vitalne funkcije. Optimum temperature za većinu fizioloških procesa je između 25-30 °C, osobito za fotosintezu, dok se pri 45 °C inaktivira klorofil i prestaje disanje, a temperatura u lipnju dosezala je maksimalnu vrijednost od 41°C.
Intenzivna transpiracija zahtijeva adekvatnu dostupnost vode u tlu i zraku. Tijekom lipnja 2025. vlaga zraka je bila niska do umjerena (33-70%), a vlaga tla prema kraju mjeseca dosezala je 100 – 180 cb, što ukazuje na ograničenu dostupnost vode za biljke. Uz to gotovo da i nije bilo oborina (manje od 3 mm/m2) koje bi nadoknadile izgubljenu vlagu. U takvim uvjetima biljke i tlo brzo gube vodu, a nedostatak vlage i visoka temperatura uzrokuju sušni stres.
Veliko globalno zračenje tijekom lipnja 2025. između 166,9 W/m² do maksimuma 306,9 W/m², intenzivna transpiracija i visoke temperature uzrokovale su gubitak vode iz biljaka, a niska vlaga tla i zraka, te odsutnost kiše, ograničile su mogućnost biljaka da nadoknade izgubljenu vodu. Kao rezultat, biljke zatvaraju puči kako bi smanjile gubitak vode, no time se smanjuje i unos ugljičnog dioksida, što ograničava fotosintezu i usporava rast.
Praćenjem agrometeoroloških podataka u suvremenim nasadima moguće je osigurati stabilnu kvalitetu i količinu proizvodnje, pa tako sustavi navodnjavanja postaju ključni alat za nadoknadu visokih dnevnih gubitaka vode (evapotranspiracija do 6,8 mm dnevno u lipnju), osiguravanje dostupnosti vode u tlu (čija je vlaga u lipnju 2025. dosezala maksimalnih 200 cb) i održavanje biljne proizvodnje tijekom razdoblja bez oborina.
Sustavi za orošavanje, osim klasične primjene protiv mraza, sve se češće koriste i za hlađenje biljaka tijekom ekstremno toplih dana, čime se snižava temperatura listova i plodova, poboljšava mikroklima u zoni krošnje, te se podržava normalno funkcioniranje biljke u uvjetima visokog globalnog zračenja i temperatura iznad 35 °C. Mreže za zasjenjivanje dodatno smanjuju utjecaj jakog sunčevog zračenja (do 306,9 W/m²) i štite biljke od ožegotina.
Sustavi obrane od tuče i sustavi zaštite od mraza sve su važniji jer klimatska praksa pokazuje da nakon ovakvih perioda ekstremno visokih temperatura često slijede nagla pogoršanja vremena praćena olujama i tučom. Istodobno, učestali kasni proljetni mrazovi ugrožavaju osjetljive faze razvoja, osobito cvatnju i zametanje plodova, pri čemu bez adekvatne zaštite može doći do potpunog gubitka uroda.
Stoga su nužna ulaganja u integrirane sustave zaštite – navodnjavanja, orošavanja, zasjenjivanja, obranu od tuče i zaštitu od mraza. U današnje vrijeme kada su klimatski ekstremi sve izraženiji to više nije luksuz, već nužna pretpostavka za održivost i otpornost intenzivne voćarske proizvodnje, a ovakvi sustavi omogućuju proizvođačima da ne ovise isključivo o vremenskoj sreći, već aktivno upravljaju rizicima, štite urod i osiguraju stabilnu kvalitetu i količinu proizvodnje.
Tanja Lasić Jašarović, dipl. ing. agr.