Lijeska je uz orah vodeća voćna kultura u RH, a prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za 2025. godinu, u sustavu državne potpore bilo je prijavljeno 7.981 hektara lijeske od čega su 3.681 hektara ekološki nasadi. Oboljenja u obliku raka na voćnim vrstama izazivaju mnogi gljivični i bakterijski patogeni. Najčešći simptomi koji karakteriziraju rak su nagli kolaps pojedinih dijelova stabla, palež listova, rak rane na kori i progresivno odumiranje rodnih grančica i skeletnih grana. Kod jače zaraze dolazi do odumiranja/sušenja cijelog stabla. Uzročnici gljivičnog raka lijeske koji je tijekom 2024. godine potvrđen i u RH, bile su dvije patogene gljivice Cytospora decipiens i Botryosphaeria dothydea. Obje gljivice izazivaju slične simptome u obliku progresivnog sušenja rodnih i skeletnih grana te odumiranja čitavih stabala lijeske. Gljivični rak uzrokuje smanjenje rodnog potencijala stabla koje rezultira smanjenjem prinosa po jedinici površine. Učinkovite mjere zaštite od gljivičnog raka, provode se preventivnim agrotehničkim i pomotehničkim mjerama te biološkim metodama.
Ekonomski isplativa proizvodnja lješnjaka u svijetu pa tako i u RH, suočena je sa izazovima klimatskih promjena i širenjem novih bolesti i štetnika. Posljednjih godina u proizvodnim područjima uzgoja lijeske u svijetu, zapaža se trend smanjenja proizvodnje lješnjaka dok potražnja za lješnjakom neprestano raste. Uzroci navedenog su višestruki i povezani su sa pojavom visokih ljetnih temperatura, nedostatkom vode u kritičnim fenofazama razvoja, širenjem novih bolesti i štetnika, blagih zima te kasnih proljetnih mrazova. Sve mjere koje se poduzimaju u svijetu kako bi se ublažio negativni učinak navedenih čimbenika, drastično povećavaju troškove proizvodnje. Ono što je specifičnost poljoprivredne proizvodnje u EU a što posebno dodatno opterećuje voćare, je evidentan nedostatak sredstava za zaštitu bilja poradi usvojenih načela integrirane zaštite bilja (IPM regulativa). Ovom regulativom posebno su pogođeni proizvođači lješnjaka i oraha.
Lijeska je uz orah vodeća voćna kultura u RH, a prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za 2025. godinu, u sustavu državne potpore bilo je prijavljeno 7.981 hektara lijeske od čega su 3.681 hektara ekološki nasadi. Stvarne ukupne površine su zasigurno i nešto veće. Lijeska se uglavnom uzgaja na manjim OPG-ima i služi kao oblik dodatnih prihoda gospodarstva. Većina proizvodnje lješnjaka u Republici Hrvatskoj nalazi se u kontinentalnoj Hrvatskoj i to na obroncima Papuka, Krndije i Bilogore, dok je najviše nasada podignuto u Osječko-baranjskoj županiji – 1.417 hektara.
Posljednjih godina u nasadima lijeske u svijetu, bilježi se sve jače širenje gljivičnih i bakterijskih oboljenja koji izazivaju štete u obliku raka/paleži s vidljivim simptomima odumiranja rodnih grančica i skeletnih grana (Slika 1.). Progresija ovih simptoma može dovesti do odumiranja cijelih stabla/grmova lijeske. Najozbiljniji uzročnici raka su patogene gljivice: Cytospora corylicola Sacc., Anisogramma anomala (Peck), a u novije vrijeme Dothiorella spp., i Botryosphaeria spp. Od bakterijskih patogena, sve učestalije se bilježi i bakteriozna palež lijeske čiji je uzročnik bakterija Xanthomonas arboricola pv. corylina. Baketriozna palež zabilježena je posljednjih godina i u RH. Posebno je štetna u rasadnicima i mladim nasadima, iako se jače zaraze mogu vidjeti i u starijim proizvodnim nasadima gdje gubitci uroda mogu biti veći i od 10%. Direktna posljedica svih navedenih oboljenja je smanjenje „rodne površine“ tj. prinosa lješnjaka po jedinici površine.
U periodu od 10 godina, u Europi se proširila invazivna vrsta Smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys), koja je vrlo brzo ugrozila gotovo sve vidove poljoprivredne proizvodnje. Ovo se posebno odnosi i na proizvodna područja uzgoja lijeske u EU, Turskoj i na području Kavkaza, gdje još uvijek čini velike štete. Nadalje, u nasadima lijeske posljednjih godina bilježe se sve veće štete od tzv. truleži jezgre plodova (tal. Nocciola avariata), koju uzrokuju fitopatogene gljivice iz rodova: Alternaria spp., Botryosphaeria spp., Phomopsis/Diaporthe spp., Cladosporium spp., Fusarium spp., Didymella spp., Colletotrichum spp., Epicoccum spp., Aspergilus spp., Penicilium spp. Praksa pokazuje kako sve dosadašnje mjere kemijske zaštite protiv truleži jezgre plodova nisu dovoljno učinkovite.
Sve navedeno ukazuje kako je proizvodnja kvalitetne jezgre lješnjaka sve više ugrožena te da su pred voćarima sve zahtjevnije vegetacijske sezone. Suočeni s navedenim, znanost i struka posljednjih godina sve teže pronalaze odgovore i rješenja za novonastalu situaciju.
Uzročnici gljivičnog raka lijeske u RH
Među ozbiljnijim bolestima koje pogađaju lijesku su gljivični rak, kojeg mogu izazvati patogene gljivice: Cytospora decipiens i Botryosphaeria dothydea. Tijekom 2024. godine, u RH su molekularno potvrđena dva navedena patogena kao uzročnici gljivičnog raka. Procijenjeni postotak djelomično ili potpuno zaraženih stabla s B. dothidea i C. decipiens u nasadima lijeske iznosio je 5-10%. U Italiji je gljivični rak poznat kao ‘Mal dello stacco’ zabilježen u svim područjima uzgoja lijeske sa značajnim smanjenjem prinosa za koji se do sada smatralo kako ga uzrokuje patogena gljivica Cytospora corylicola. Navedena gljivica, smatra se sekundarnim patogenom oštećenog tkiva koji inficira stabla lijeske čiji su obrambeni mehanizmi oslabljeni biotičkim ili abiotičkim stresom. Međutim, recentna molekularna i filogenetska istraživanja dovela su ovu tvrdnju u pitanje te se najvjerojatnije radi o patogenoj gljivici C. decipiens.
Gljivice iz roda Cytospora i Botryosphaeria su sveprisutne a pripadaju skupini endofita tj. mogu se pronaći unutar biljnih organa mnogih voćnih vrsta ali ne moraju nužno izazivati oboljenja. Struci je za sada poznato kako navedene gljivice ne koloniziraju i inficiraju zdrava i bujna stabla već ona koja su izložena biotičkom/abiotičkom stresu i oslabljenih fizioloških obrambenih mehanizama. Ovakvi patogeni nazivaju se još i „oportunistički“ jer koriste priliku za aktivaciju i izazivanje oboljenja. Najčešći čimbenici stresa u nasadu su visoke ljetne temperature, ekstremne sunčeve insolacije, nedostatak vode, neishranjenost nasada (eko-nasadi), olujno nevrijeme s tučom, kasni proljetni mrazovi, neadekvatna zaštita od napada bolesti i štetnika i sl. Spore (konidije) ovih gljivica šire se u nasadu vodom (kiša) i vjetrom, a u tkivo domaćina prodiru kroz rane od rezidbe, lisne ožiljke, oštećenja od štetnika i tuče, te oštećenja tkiva od drugih bolesti.
Simptomi gljivičnog raka
Početni simptomi infekcije vrlo su slični kod oba patogena. U slučaju zaraze s C. decipiens, simptomi se očituju na kori skeletne grane gdje se uočavaju nepravilne crvenkasto-smeđe lezije različitih veličina uz čestu nazočnost vrlo karakterističnih narančasto-crvenih kapljica želatinoznog eksudata. Ove kapljice sadrže spore (konidije) kojima se bolest širi u nasadu. Eksudat može biti u obliku okruglih kapljica ili izduženih konidijalnih vitica, promjera 1 do 2 mm. Kod zaraze s gljivicom B. dothidea, na kori se uočavaju eliptične tamne lezije različitih veličina iz kojih povremeno može curiti tamni vodenasti eksudat (Slika 2.). Provodno tkivo kore i kambij pokazuju simptome nekroze koje progresivno odumire (Slika 3.), što dovodi do sušenja vrhova rodnih grančica s pripadajućim listovima na terminalnom dijelu krošnje (Slika 4.). Osušeni listovi i plodovi ne otpadaju nego ostaju na stablu najčešće do slijedeće vegetacijske sezone (Slika 5.).
Ovi početni simptomi najčešće promaknu voćarima posebno u starijim nasadima s međuredno zatvorenim krošnjama. Suhe terminalne grančice najbolje se uočavaju u proljeće iduće vegetacijske sezone, nakon kretanja vegetacije. Nakon što se rak na skeletnoj grani proširi radijalno u obliku prstena, dolazi do potpunog kolapsa/sušenja skeletne grane najčešće tijekom ljeta (Slika 1.).
Progresijom bolesti, nekroza se širi dublje u drvo (ksilem), a koru zaražene grane često naseljavaju gljive truležnice što smanjuje strukturni integritet drva (Slika 6.). Ovakve zaražene grane lome se pod udarima jačeg vjetra ili drugih mehaničkih naprezanja (Slika 7.). Ako se s ovako zaraženim stablima/grmovima lijeske ne postupa pomotehnički pravilno, bolest se širi i na ostale skeletne grane što dovodi do odumiranja čitavog stabla (Slika 8.). Nasadi lijeske u kojima nije zamijećena pojava gljivičnog raka, mogu biti vrlo ugroženi ako se u blizini nalaze nasadi koji su također osjetljivi na zarazu sa gljivičnim rakom kao što su nasadi jabuke, vinove loze i borovnice.
Zaštita i preporuke
Uspješna zaštita nasada od gljivičnog raka, mora se temeljiti na preventivnim agrotehničkim i pomotehničkim mjerama. Kod podizanja novih nasada, sadni materijal mora biti certificiran i zdrav. Preventivne mjere u zaraženim nasadima moraju biti usmjerene na smanjivanje biotičkog ili abiotičkog stresa – navodnjavanje, zaštita od tuče, zasjenjivanje, korištenje biostimulatora i ojačivača bilja te zaštita od drugih bolesti i štetnika. Nakon zimske rezidbe, obavezno je iznošenje ostataka rezidbe koji se ne smiju malčirati i ostaviti u nasadu. Ove tri navedene agrotehničke mjere moraju postati standard agrotehničke prakse u zaraženim nasadima lijeske.
Selektivna (sanitarna) rezidba zaraženih grana tijekom vegetacije, pomaže u sprječavanju širenja bolesti u nasadu (Slika 9., Video-zapis 1. i 2.). Zaražene skeletne grane potrebno je odrezati do baze ili 30 cm ispod zaraženog dijela te iznijeti iz nasada i spaliti. Nakon rada sa zaraženim stablima/grmovima sav alat potrebno je dezinficirati kako bi se spriječilo prenošenje zaraze i na zdrava stabla.
Video-zapis 1. Širenje gljivičnog raka (C. decipiens) u nasadu lijeske zbog izostanka preventivnih mjera, (snimio: T.Validžić)
Video-zapis 2. Nepravilno obavljena sanitarna rezidba skeletne grane lijeske, (snimio: T.Validžić)
Od kemijskih mjera, dokazana je učinkovitost zaštite rana nakon rezidbe (bakarni pripravci), jer su rane od rezidbe i prirodni otvori, glavni smjerovi prodora patogena u biljno tkivo. Struci za sada nije poznata ni jedna fungicidna aktivna tvar koja bi kurativno djelovala na gljivični rak. Premazivanje svježih rana od rezidbe biološkim preparatima na bazi Trichoderma atroviride SC1 i Bacillus spp., ima visoku učinkovitost u sprječavanju prodora gljivica koje izazivaju simptome gljivičnog raka u rasponu od 80-100%, kada se nanose na rane odmah nakon rezidbe. Ovu zaštitu potrebno je provesti u periodu od 30 dana nakon rezidbe ali svakako prije jače kiše.
Tretman rana nakon rezidbe sa pripravcima na bazi aktivne tvari tiofanat-metil ili kombinacija propikonazola + azoksistrobina, pokazao je učinkovitost ove vrste zaštite na nivou od 65%. Na žalost, aktivne tvari tiofanat-metil i propikonazol zabranjene su u EU. Prema Fitosanitarnom informacijskom sustavu RH (FIS), za suzbijanje gljivičnog raka u lijesci u RH, registrirani su pripravci na bazi bakarnog hidroksida. Pripravak Vintec (Trichoderma atroviride SC1), registriran je za primjenu u vinovoj lozi u zaštiti od sive grožđane plijesni te za premazivanje rana od rezidbe u zaštiti od eske i eutipoze.
Izvori podataka
APPRRR, 2025. Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, dostupno na: https://www.apprrr.hr/agronet/
Battilani, P., Chiusa, G., Arciuolo, R., Somenzi, M., Fontana, M., Castello, G., and Spigolon, N. (2018). Diaporthe as the main cause of hazelnut defects in the Caucasus region. Phytopathol. Mediterr. 57:320-333.
Botta, R., Valentini, N. (2018). Il Nocciolo. Edagricole, Edizioni Agricole New Business Media srl, Milano
Cvjetković, B. (2010.). Mikoze i pseudomikoze voćaka i vinove loze. Zrinski, Čakovec, 1-534.
Damm, U., Crous, P.W., Fourie, P.H. (2007). Botryosphaeriaceae as potential pathogens of prunus species in South Africa, with descriptions of Diplodia africana and Lasiodiplodia plurivora sp. nov. Mycologia. Sep-Oct; 99(5):664-80.
FIS (2025). Fitosanitarni informacijski sustav RH, dostupno na: https://fis.mps.hr/fis/javna-trazilica-szb/
Gottwald, T. R., i Cameron, H. R. (1980). Disease increase and dynamics of spread of canker caused by Anisogramma anomala in European filbert in the Pacific Northwest, Phytopathology, 70, 1087–1092.
Guerrero, J. A., i Pérez, S. M. (2013). First report of shoot blight and canker caused by Diplodia coryli in hazelnut trees in Chile. Plant Disease, 97, 144.
Lamichhane, J.R., Fab,i A., Varvaro, L. (2014). Summer heat and low soil organic matter influence severity of hazelnut Cytospora canker. Phytopathology 104(4):387–395
Librandi, I., Galli, M., and Belisario, A. (2006). Le patologie del frutto del nocciolo in Italia, con particolare riguardo alla zona del viterbese. Petria 16:125‐134.
Linaldeddu, B.T.; Deidda, A.; Scanu, B.; Franceschini, A.; Alves, A.; Abdollahzadeh, J.; Phillips, A.J.L. (2016). Phylogeny, morphology andpathogenicity of Botryosphaeriaceae, Diatrypaceae and Gnomoniaceae associated with branch diseases of hazelnut in Sardinia(Italy). Eur. J. Plant Pathol., 146, 259–279.
Martino, I., Monchiero, M., Gullino, M.L., Guarnaccia, V. (2024). Characterization and pathogenicity of fungal species associated with hazelnut trunk diseases in North-western Italy. J Plant Pathol. 107, 87–105
Mohammadi, H., Jabbari Firoozjah, M. (2019). Branch canker of hazelnut trees caused by Botryosphaeria dothidea in Iran. Plant Prot (Sci J Agric) 42:1–15,
Plavec, J. (2024). Xanthomonas arboricola pv. corylina, uzročnik bakterioznog paleža lijeske (Corylus avellana) u rasadnicima i komercijalnim nasadima lijeske u Hrvatskoj’, GLASILO FUTURE, 7(4), str. 56-63.
Phillips, A., Rumbos, I. C., Alves, A. and Correia, A. (2005). Morphology and phylogeny of Botryosphaeria dothidea causing fruit rot of olives. Mycopathologia, 159: 433-439.
Salerno, M., (1961). Cytospora corylicola Sacc. e patogenesi del „Mal dello stacco“ del nocciolo (Corylus avellana L.) in Sicilia. Revista di patologia vegetale, S.III, 1. 38-64
Trouillas, F.P. (2021). How to Control Fungal Canker Diseases, dostupno na: https://www.almonds.com/ almond-industry/industry-news/how-control-fungal-canker-diseases
UC IPM, (2025). Agriculture, Pest Management Guidelines, Cytospora
Vujević, P., Milinović, B., Jelačić, T., Halapija Kazija, D., Čiček, D. (2018). Stanje i značaj uzgoja lijeske u Republici Hrvatskoj. In: Dugalić, K. ed. Zbornik Sažetaka 13. Znanstveno-stručno savjetovanje hrvatskih voćara s međunarodnim sudjelovanjem. Daruvar, Kino dvorana „30. svibnja“ 01. – 03. ožujka, Hrvatska voćarska zajednica, Zagreb, 25.
dr. sc. Tihomir Validžić
e-mail: tihomir.validzic@mps.hr